Infekcije donjeg urinarnog trakta obuhvataju infekcije mokraćne cevi – uretritis i infekcije mokraćne bešike – cistitis. Infekcije gornjeg urinarnog trakta obuhvataju infekciju bubrega – pijelonefritis. Takođe razlikujemo nekomplikovane i komplikovane infekcije urinarnog trakta.

Nekomplikovane infekcije se prevashodno javljaju kod mladih, seksualno aktivnih žena. Zapaljenje bešike je jedna od najčešćih urinarnih infekcija kod inače zdravih žena. Bakterija Escherichia coli je uzročnik u oko 80% urinarnih infekcija. Ova bakterija je sastavni deo naše crevne mikroflore, međutim postoje sojevi ove bakterije koji su sposobni da izazovu urinarnu infekciju pod određenim uslovima. Zahvaljujući flagelama koje omogućavaju pokretljivost ove bakterije i fimbrijama kojima se bakterija vezuje za epitelne ćelije ova bakterija može inficirati bilo koji deo našeg urinarnog trakta od mokraćne bešike do bubrega. Simptomi nekomplikovane urinarne infekcije uključuju učestalo mokrenje, urgentan nagon na mokrenje i peckanje i bol prilikom mokrenja. Prisustvo krvi u mokraći može ukazati na nešto komplikovaniju infekciju.

Kod nekomplikovanih urinarnih infekcija sa blažim simptomima postoji mogućnost samolečenja pacijenata ako je:

U pitanju zdrava žena bez ponavljanih urinarnih infekcija.
Prisutna su dva od navedena tri simptoma (učestalo mokrenje, nagon na mokrenje i peckanje prilikom mokrenja).
Nema prisustva vaginalnih simptoma.
Pošto je najčešći uzročnik urinarnih infekcija bakterija Escherichia coli, preparati koji u svom sastavu imaju D-manozu su dobar izbor za samolečenje.
D-manoza je šećer koji za sebe vezuje bakteriju Escherichia coli, (čime sprečava vezivanje ove bakterije za zidove mokraćne bešike) i putem urina je izbacuje iz organizma. Bezbedan je za upotrebu, brzo i efikasno uklanja tegobe, nema neželjenih efekata, ne dovodi do otpornosti organizma (rezistencije), mogu ga koristiti i osobe obolele od šećerne bolesti (uz redovno kontrolisanje glikemije).

Takođe dobar izbor za samolečenje predstavljaju biljni preparati u koje ubrajamo preparate brusnice, hibiskusa, uve, peršuna, rastavića i origana. Brusnica sprečava pričvršćivanje bakterije za zidove mokraćne bešike dok hibiskus olakšava tegobe nastale usled infekcije i omogućava obilnije ispiranje urinarnog trakta i smanjuje upalu koja prati infekciju.

Ukoliko su simptomi prisutni nakon 2-3 dana upotrebe sredstava samomedikacije pacijent treba da se javi lekaru.

Neki od važnih saveta za mlade žene sklone infekcijama su nošenje pamučnog veša, korišćenje blagih sapuna za održavanje intimne higijene, brisanje od napred ka pozadi, unošenje adekvatne količine tečnosti u toku dana, kao i izbegavanje odlaganja mokrenja.

Postoji nekoliko grupa pacijenata koji su posebno izloženi riziku od pojave komplikovanijih urinarnih infekcija, a to su trudnice, osobe sa oslabljenim imunim sistemom, osobe sa ugrađenim kateterom ili nekim drugim urološkim instrumentom, kao i osobe obolele od šećerne bolesti. Takođe urinarne infekcije u dece i muškaraca kao i žena u menopauzi se moraju lečiti isključivo pod nadzorom lekara.

Autor: Mr Ph Marija Savić